Tog dana, autobus je bio toliko prepun da su se ljudi morali držati jedni za druge kako ne bi pali u zavojima. U zraku je visilo stalno zujanje

Usred užurbanog gradskog trga, okružen staklenim neboderima, stajao je stol sa šahovskom pločom. Oko njega se već okupila gomila – neki su ispijali kavu, drugi su sve snimali

Veteran s invaliditetom dugo je oklijevao prije nego što je napravio ovaj korak, ali tog dana nije imao izbora. Hladnjak je danima bio prazan, novac je ponestao, a

Šumar se odavno navikao na tišinu. Nakon što mu je život bio lišen obitelji i voljenih, šuma mu je postala jedini dom, a posao jedini smisao. Ujutro je

Miamijski klub Copacabana svjetlucao je poput scene iz filma. Stolovi prekriveni bijelim stolnjacima stajali su ispod kristalnih lustera, za kojima su sjedili bogati gosti. Čaše šampanjca tiho su

Vojni avion već je bio u zraku. Unutra se odjekivalo stalno zujanje motora, a vojnici su sjedili na svojim sjedalima – neki su zurili kroz prozore, drugi su

Čovjek je hodao šumom bez određenog odredišta. Samo je želio razbistriti misli, prošetati, biti u tišini. Visoka stabla okruživala su ga, vjetar je jedva šuštao granama i činilo

Zrak je bio prašnjav, sunce zasljepljujuće, a stotine ljudi okupilo se na tribinama. Svi su došli zbog festivala – glazbe, hrane, smijeha… ali nitko se sada nije smijao.