Od ranog jutra nad arenom je vladala zagušljiva vrućina. Užareno sunce pržilo je isušenu zemlju, dok je vruć vjetar dizao oblake prašine i pijeska. Oko golemog ograđenog prostora već su se okupili deseci ljudi. Muškarci u kaubojskim šeširima stajali su uz drvene ograde, žene su zabrinuto razgovarale međusobno, a neki su sve snimali mobitelima. Svi su znali da tog dana nije riječ o običnoj predstavi.
Usred arene stajala je mlada djevojka.
Zvala se Emily.
Izgledala je kao da nema više od dvadeset godina. Na sebi je imala laganu haljinu svijetle boje. Duga kosa vijorila joj je na vjetru, dok je ona sama potpuno nepomično stajala nasred goleme, prazne arene.
Najstrašnije je ipak bilo to što se točno nasuprot njoj, iza masivnih metalnih vrata, nalazio golem crni bik.
Životinja je bijesno udarala kopitima o zemlju, teško disala i naglo tresla glavom, dok su joj dugi, oštri rogovi blistali na sunčevoj svjetlosti. Svaki udarac kopita dizao je novi oblak prašine. Čak su se i ljudi iza ograde nervozno povlačili unatrag jer je taj bik već dugo slovio za najopasniju životinju na cijelom ranču.
Nekoliko muškaraca koji su stajali u blizini tiho je razgovaralo.
— ONA OVO NEĆE PREŽIVJETI…
— Taj bik već je ubijao ljude…
— Victor je potpuno poludio…
Muškarac koji je sjedio u hladu pokraj arene sve je promatrao s potpunim mirom.
Zvao se Victor Marelli.
Visoki muškarac u skupom crnom odijelu polako je pušio cigaru i izgledalo je kao da ga cijeli prizor zabavlja. Diljem države kružile su zastrašujuće priče o njemu.
Ljudi su govorili da kontrolira polovicu rančeva u okolici te da je povezan s ilegalnom trgovinom, tajnim borbama i nestancima ljudi. Prije nekoliko godina jedan od njegovih ljudi pokušao mu je ukrasti novac, a Victor ga je za kaznu bacio u kavez s borbenim psima. Sljedećeg dana od tog čovjeka gotovo ništa nije ostalo.
Nakon tog događaja svi su se Victora počeli još više bojati.
SADA JE SVIMA BILO JASNO JEDNO: AKO SE EMILY NAŠLA U OVOJ ARENI, MORALA JE UČINITI NEŠTO ŠTO JE VICTOR SMATRAO IZNIMNO TEŠKIM PRIJESTUPOM.
Nekoliko dana ranije djevojka je pokušala pobjeći iz grada. Nije se radilo ni o novcu ni o dugovima.
Slučajno je vidjela nešto što nikada nije smjela otkriti.
Kasno jedne noći Emily je slučajno čula razgovor Victora i njegovih ljudi u blizini stare staje. Tada je čula ime čovjeka kojeg su svi već godinama smatrali mrtvim. Također je saznala istinu o smrti prethodnog vlasnika ranča — starijeg muškarca po imenu Thomas Hale.
Godinama su svi stanovnici tog kraja vjerovali da je Thomas poginuo u nesreći dok je pokušavao ukrotiti bika. No te je noći Emily čula potpuno drugačiju verziju događaja.
Ispostavilo se da su se Victorovi ljudi riješili Thomasa kako bi preuzeli njegov ranč.
Najstrašnije je bilo to što je golemi crni bik koji se sada nalazio u areni nekoć pripadao upravo Thomasu.
Stariji muškarac odgajao ga je gotovo od trenutka kada je životinja bila sasvim mala. Nakon smrti vlasnika bik je postao izrazito agresivan i od tada nikome nije dopuštao da mu se približi.
SADA JE VICTOR ODLUČIO ISKORISTITI TU ŽIVOTINJU KAO ORUŽJE.
Polako je ustao iz naslonjača i glasno rekao:
— Ako je bik obori, nitko ne smije intervenirati.
Mnoštvo je odmah utihnulo.
Na licima nekih ljudi pojavila se užasnutost, drugi su spustili pogled, a jedna starija žena tiho je šapnula:
— Bože… neka netko ovo zaustavi…
Ali metalna vrata već su se počela otvarati. Začuo se glasan, prodoran zvuk struganja.
Sekundu poslije bik je izjurio u arenu.
ŽIVOTINJA JE KRENULA TAKVOM SNAGOM DA SE ČINILO KAO DA TLO POD NJEZINIM KOPITIMA PODRHTAVA. LJUDI IZA OGRADE POČELI SU VRIŠTATI I U PANICI SE POVLAČITI. OGROMAN OBLAK PRAŠINE DIGAO SE U ZRAK, A BIK JE JURIO RAVNO PREMA EMILY.
Činilo se da je ostalo još samo nekoliko trenutaka prije nego što će se djevojka naći na putu njegovih snažnih rogova. Ali ono što se dogodilo nakon toga sledilo je cijelu okupljenu gomilu od užasa.
Emily čak nije pokušala pobjeći. Stajala je potpuno mirno, točno ispred životinje koja je jurila prema njoj.
Netko iz gomile od straha je prekrio lice rukama. Nekoliko muškaraca već se spremalo okrenuti kako ne bi gledali ono što će se dogoditi.
I upravo se tada dogodilo nešto što apsolutno nitko nije očekivao. Bik se iznenada zaustavio tik pred djevojkom. Ispod njegovih kopita raspršili su se oblaci prašine. Ogromna životinja teško je disala, ali više nije napravila nijedan korak naprijed.
U areni je zavladala potpuna tišina. Čak je i Victor polako spustio cigaru koju je držao kraj lica. Bik je zurio u djevojku kao da ju je prepoznao. Emily se vrlo polako okrenula prema njemu.
U očima su joj se pojavile suze, ali straha više nije bilo.
Zatim je djevojka oprezno ispružila ruku. Cijela je gomila zadržala dah.
OGROMNI CRNI BIK ODJEDNOM JE PRESTAO ISPUŠTATI PRIJETEĆE ZVUKOVE I POLAKO SPUSTIO GLAVU PRED NJOM, KAO DA JOJ SE U POTPUNOSTI POKORAVA.
Tada je Emily tiho rekla:
— Sjeća se.
Victorovo lice odmah se promijenilo. Prvi put te večeri u očima mu se pojavio pravi strah.
Djevojka nije skidala pogled s njega.
— Thomas ga je odgojio vlastitim rukama. Bio je uz njega cijelog njegova života… — rekla je Emily drhtavim glasom. — A znaš što je u svemu ovome najstrašnije? Životinje uvijek prepoznaju ubojice.
Nakon tih riječi bik je iznenada okrenuo glavu prema Victoru.
MUŠKARAC JE PREBLIJEDIO.
Životinja je glasno frknula i počela polako hodati, više ne prema djevojci… nego ravno prema naslonjaču Victora Marellija.
Ljudi oko njih počeli su se panično povlačiti.
Nekoliko zaštitara posegnulo je prema oružju, ali nitko se nije usudio upotrijebiti ga.
A Victor je prvi put nakon mnogo godina izgledao doista prestravljeno. Bik ga je gledao kao da je cijelo ovo vrijeme upravo čekao na taj susret…
