Kada je Emily napunila osamnaest godina, njezin otac Richard okupio je u kući najbližu rodbinu. Nazdravljao je, smiješio se kćeri i svima neprestano ponavljao da je izrasla u pravu ljepoticu, baš poput svoje pokojne majke.
Ipak, iste je noći djevojka nestala.
Richard je gostima rekao da je Emily poslana u vrlo strogi internat u drugoj zemlji. Objasnio je da njegova kći ne podnosi buku, ne želi razgovarati s ljudima i da ga je sama zamolila da nikome ne daje njezin telefonski broj.
Istina je, međutim, bila potpuno drukčija. Richard ju je zaključao u golemoj bačvi koju je prethodno dao izraditi prema vlastitom nacrtu.
To nije bila obična vinska bačva. Nalazila se u udaljenoj prostoriji u starom dijelu kuće. Bila je visoka, izrađena od glatkog tamnog drva, opasana teškim metalnim obručima i prekrivena debelim poklopcem. U unutrašnjosti je imala nekoliko malih otvora za dovod zraka, a sa strane su se nalazila uska vratašca koja su se mogla otvoriti samo ključem.
Richard je bio čovjek zastarjelih i okrutnih uvjerenja. Nakon smrti supruge postao je još opsjednutiji mišlju da njegova kći mora ostati „čista“ i pripadati isključivo budućem mužu.
Bio je uvjeren da nijedan muškarac ne smije čak ni pogledati Emily.
**NI SUSJED. NI OBITELJSKI PRIJATELJ. NI LIJEČNIK. NI SLUČAJNI PROLAZNIK.**
— Dok ne postaneš supruga, nijedan te strani muškarac ne smije vidjeti — rekao je kćeri te noći. — Tako mora biti.
Emily je plakala, molila oca da to ne učini, obećavala da neće nikamo izlaziti i da ni s kim neće razgovarati. Richard je, međutim, već donio odluku.
Svako joj je jutro starija služavka donosila hranu. Kroz mala vratašca davala joj je vodu, juhu, kruh, povrće, voće, a ponekad i slatkiše. Unutra su se nalazili uski krevet, kanta, nekoliko knjiga i stara svjetiljka. Richard je služavki zabranio razgovarati s Emily, ali žena se nije mogla potpuno pokoriti toj naredbi.
Šaptom je djevojci pričala o svijetu.
Govorila joj je kakvo je vrijeme vani, koje su cvijeće procvjetalo u vrtu, tko je posjetio Richarda i što se promijenilo u kući. Ponekad bi joj donijela stare časopise kako bi Emily barem mogla gledati fotografije ljudi, gradova i mora.
Godine su prolazile.
Richard je i dalje svima govorio da njegova kći živi u inozemstvu. Krivotvorio je poruke navodno napisane u Emilyno ime, kupovao skupe darove u njezino ime, a poznanicima je čak slao stare fotografije djevojke snimljene s leđa kako nitko ne bi počeo sumnjati u prevaru.
**KADA JE EMILY NAPUNILA DVADESET I PET GODINA, NJEZIN JE OTAC OBJAVIO DA SE KĆI UDAVA.**
Njezin zaručnik postao je Daniel, sin vlasnika poznate građevinske tvrtke. Bio je zgodan, miran i dobro odgojen, ali ni on nikada nije vidio svoju buduću suprugu. Richard mu je objasnio da je Emily odrasla u iznimno strogoj obitelji i da će mu se pokazati tek na dan vjenčanja.
Danielu je to bilo čudno, ali je pristao. Mislio je da je riječ samo o starom obiteljskom običaju.
Vjenčanje je organizirano u luksuznom hramu. Bijelo cvijeće prekrivalo je stupove, stotine svijeća gorjele su na mramornom podu, a iza oltara blistali su golemi plavi vitraji.
Odmah pokraj mladoženje stajala je golema tamna bačva. Gosti su šaptali među sobom, potpuno zbunjeni onime što se događa. Mnogi su mislili da je to dio nekog neobičnog svadbenog obreda.
Richard je stajao među njima u skupom odijelu, s bijelom bradom i mirnim izrazom lica. Pričekao je da svi zauzmu mjesta, a zatim glasno rekao:
— Danas će moja kći prvi put vidjeti svog muža. I samo će je on prvi ugledati.
Dvojica muškaraca prišla su bačvi. Na Richardovu zapovijed počeli su izvlačiti duge čavle iz poklopca.
**JEDAN. DRUGI. TREĆI.**
U hramu je zavladala potpuna tišina.
Richard je sve promatrao s neobičnom mirnoćom, kao da je potpuno siguran u ono što će se dogoditi.
Daniel je zakoračio naprijed.
Posljednji je čavao uz metalni zvuk pao na mramorni pod.
Muškarci su uhvatili težak poklopac i počeli ga vrlo polako podizati.
Isprva su gosti vidjeli samo tamnu unutrašnjost bačve.
Zatim se Daniel nagnuo bliže.
**IZRAZ NJEGOVA LICA ODJEDNOM SE PROMIJENIO.**
Richard je također zakoračio naprijed, a samouvjereni osmijeh istog mu je trenutka nestao s lica.
Jer ono što se nalazilo unutra bilo je posljednje što je itko očekivao 😨😱
Richard je krenuo naprijed, uvjeren da će za nekoliko trenutaka ugledati svoju prestrašenu kćer koja nakon svih tih godina više neće imati hrabrosti suprotstaviti mu se.
Ali u bačvi nije bilo nikoga.
Na uskom krevetu ležala je pažljivo složena bijela vjenčanica. Pokraj nje nalazile su se hrpe knjiga — deseci knjiga koje je Emily pročitala tijekom svih godina provedenih u zatočeništvu. Na prvoj stranici svake knjige stajao je datum.
„Prva godina.“ „Druga godina.“ „Treća godina.“
**I TAKO DALJE, SVE DO POSLJEDNJE KNJIGE.**
Gosti nisu razumjeli što se događa. Daniel se još više nagnuo i na dnu ugledao mali komad papira.
Podigao ga je i počeo naglas čitati:
— „Tata, želio si da me nijedan muškarac ne vidi prije vjenčanja. Bio si siguran da sam još uvijek ovdje jer se sam nikada nisi usudio otvoriti ovu bačvu. Ali ja sam ovo mjesto napustila davno. A danas si napokon ostao sam sa svojom sramotom.“
Richard je problijedio.
Ispostavilo se da je starija služavka nekoliko godina ranije pomogla Emily pobjeći. Žena je primijetila da se u zidu iza bačve nalazi stari zazidani prolaz koji je nekoć vodio u vinski podrum. Noću je malo-pomalo uklanjala dijelove starog zida sve dok naposljetku nije nastao otvor dovoljno velik za prolazak.
Jedne noći Emily se provukla kroz njega i napustila kuću.
Prije nego što je pobjegla, ipak je odlučila da neće nestati bez traga.
**OSTAVILA JE KNJIGE U BAČVI — JEDINU STVAR KOJA JOJ JE TIJEKOM SVIH TIH GODINA POMAGALA DA NE IZGUBI RAZUM U TAMI. U SVAKOJ OD NJIH SLUŽAVKA JE SAKRILA MALU BILJEŠKU. EMILY JE U NJIMA DETALJNO OPISIVALA SVAKI DAN SVOG ZATOČENIŠTVA: ŠTO JE JELA, KAKO JE ČULA OČEVE KORAKE IZA VRATA, KAKO JE ČEKALA SVJETLO I KAKO SE TRUDILA NE ZABORAVITI ZVUK VLASTITOG GLASA.**
Daniel je okretao stranice jednu za drugom, a gosti su prilazili sve bliže kako bi pročitali Emilyni zapise.
Richard više nije mogao nikoga od njih pogledati u oči.
