Nedavno smo se suprug i ja preselili u veliku, staru kuću koju smo uspjeli kupiti po iznimno povoljnoj cijeni. Kuća je bila prekrasna, prostrana i potpuno namještena. Prethodnim vlasnicima jako se žurilo iseliti pa su iza sebe ostavili gotovo cijeli namještaj i opremu, uključujući i nekoliko starih slika. Jedna od njih visjela je u dnevnom boravku i bila potpuno prekrivena teškom, debelom tkaninom. Rekli su nam da je riječ o staroj obiteljskoj uspomeni i da bi je bilo najbolje ne dirati. U tom trenutku te mi riječi nisu djelovale nimalo neobično.
Naš pas oduvijek je bio iznimno miran. Tijekom svih godina koje je proveo s nama nikada nije lajao bez očitog razloga, pa me njegovo ponašanje već prve večeri jako uznemirilo.
Čim je ušao u dnevni boravak, odmah je upravio pogled prema prekrivenoj slici. Nekoliko sekundi kasnije počeo je glasno lajati i režati, a zatim se podigao na stražnje noge pokušavajući strgnuti tkaninu sa zida.
– Što ti je danas? – upitala sam ga iznervirano.
Pas me nije ni pogledao. I dalje je uporno grebao po zidu.
Prišla sam mu i uhvatila ga za ogrlicu.
– Prestani! Smiri se odmah! Što si tamo vidio?
PAS MI SE ISTRGNuo IZ RUKU I PONOVNO JURNUO PREMA SLICI. LAJAO JE TOLIKO GLASNO DA SE NJEGOV GLAS ODJEKIVAO CIJELOM KUĆOM.
Moj muž se samo nasmiješio.
– Vjerojatno osjeća miris stare tkanine. Nemoj obraćati pažnju na njega.
Međutim, tijekom sljedećih nekoliko dana situacija je postajala sve uznemirujuća.
Svaki put kada bi pas prošao pokraj tog zida, ponašao bi se potpuno isto. Znao je satima sjediti ispred slike i ni na trenutak ne skidati pogled s nje. Noću bi se iznenada trgnuo, potrčao u dnevni boravak i ponovno počeo glasno lajati.
Nakon tjedan dana potpuno sam izgubila strpljenje.
– Dosta! Napokon se smiri! – bijesno sam viknula na psa. – Zašto si se toliko okomio na tu sliku?
On se, međutim, ponašao kao da me uopće ne čuje. Glasno je lajao, dizao se na stražnje noge i neprestano grebao tkaninu koja je prekrivala sliku.
– DOBRO, SAMA ĆU PROVJERITI ŠTO JE TAMO!
Jednim naglim pokretom strgnula sam tešku tkaninu. Ispod nje doista se nalazila stara slika u masivnom drvenom okviru, ali gotovo odmah pažnju mi je privuklo nešto sasvim drugo.
U donjem kutu zida, točno iza okvira slike, primijetila sam usku pukotinu. U istom trenutku iz nje je polako počelo izlaziti dugo zmijsko tijelo.
Vrisnula sam i naglo odskočila unatrag. Samo nekoliko sekundi kasnije iz iste pukotine pojavila se druga zmija, a odmah nakon nje i treća.
Odmah smo pozvali stručnjake koji se bave sigurnim uklanjanjem zmija.
Kada su stručnjaci skinuli sliku i otvorili dio zida, i sami su ostali potpuno zatečeni onime što su pronašli. Iza zida nalazio se golem prazan prostor koji se duboko protezao ispod temelja kuće. Bilo je to pravo zmijsko leglo. Prema riječima stručnjaka, deseci tih životinja mogli su godinama živjeti ispod kuće, ulazeći kroz sitne pukotine u prostor iza zida. Slika je prekrivala upravo mjesto kroz koje su najčešće izlazile.
Kasnije nam je voditelj ekipe rekao:
– DA OVO NISTE OTKRILI SADA, PRIJE ILI KASNIJE ZMIJE BI POČELE ULAZITI IZRAVNO U PROSTORIJE, OSOBITO NOĆU, KADA U KUĆI POSTANE TOPLIJE.
Tek sam tada shvatila zašto se naš pas od prvog dana nije želio udaljiti od tog zida. Uopće nije lajao na sliku. Osjetivši zmije skrivene iza nje, očajnički nas je pokušavao upozoriti na opasnost prije nego što bi se netko iz naše obitelji našao oči u oči s njima.
