Pokop šezdesetogodišnjeg farmera započeo je hladnog, ranog jutra. Nad grobljem se nadvilo teško, sivo nebo, vjetar je polako njihao gole grane drveća, a vlažna zemlja nakon noćne kiše lijepila se za cipele. Oko svježe iskopanog groba okupili su se rodbina, susjedi i gotovo cijelo selo jer su pokojnika ovdje poznavali gotovo svi. Neki su od njega kupovali mlijeko, drugi su s njim radili na imanju, a treći su ga jednostavno cijenili zbog poštenja i predanog rada.
Pokraj lijesa stajala je njegova supruga, očiju crvenih od plača. Nedaleko od nje sin je u tišini pušio cigaretu, povremeno okrećući lice kako nitko ne bi primijetio da mu usne drhte. Svećenik je tiho izgovarao molitvu, ljudi su pognuli glave, a uokolo su se čuli samo udari vjetra i prigušeni jecaji žena.
Upravo tada negdje u daljini začuo se snažan rzaj.
U početku nitko nije shvaćao što se događa. Ljudi su počeli okretati glave, a samo nekoliko sekundi kasnije kroz vrata groblja u galopu je utrčao golemi tamnosmeđi konj, jureći između nadgrobnih spomenika. Bio je to Grom, omiljeni pastuh pokojnog farmera, koji mu je gotovo petnaest godina bio vjeran pratitelj.
Konj se ponašao vrlo neobično.
Oči su mu bile širom otvorene, nosnice su mu se naglo širile, a mokra griva lijepila mu se uz vrat. Jurio je tako brzo da je zemlja prštala ispod njegovih kopita. Nekoliko muškaraca odmah je krenulo prema njemu, pokušavajući ga uhvatiti za uzde, ali Grom je silovito tresao glavom, otimao se i rzati tako zastrašujuće da su okupljene prolazili trnci.
— Odvedite ga odavde! — povikao je netko iz gomile.
**ALI KONJ NIJE SLUŠAO NIKOGA.**
Odjednom se zaustavio tik uz lijes i počeo se ponašati još čudnije. Najprije je Grom kružio oko lijesa, teško dišući i iznova njušeći poklopac. Nakon trenutka iznenada je kopitom udario u drvo.
Začuo se tup udarac.
Ljudi su ustuknuli.
— Poludio je od tuge — šapnula je jedna od žena.
Ali Grom je ponovno udario u poklopac.
A zatim još jednom.
Sa svakim udarcem životinja je postajala sve nemirnija. Nervozno je frktala, snažno tresla glavom i udarala kopitima takvom silinom da su ga muškarci očajnički pokušavali odvući od lijesa. Jedan ga je uhvatio za vrat, drugi ga je pokušao zadržati sa strane, ali tada se Grom naglo propnuo i prednjim kopitima oslonio izravno na lijes.
**ŽENE SU POČELE VRIŠTATI. NEKOLIKO SE LJUDI U STRAHU POVUKLO NEKOLIKO KORAKA UNATRAG.**
Konj je počeo udarati po poklopcu takvom žestinom kao da pod svaku cijenu pokušava doći do nečega što se nalazi unutra. Na ulaštenom drvu pojavile su se prve pukotine.
Jedan udarac.
Drugi.
Treći.
Muškarci su ga pokušavali zaustaviti, ali Grom se nije dao odvući. Izgledalo je kao da životinja točno zna da se ispod drvenog poklopca nalazi nešto do čega mora doći.
A onda je odjeknuo snažan prasak.
Poklopac lijesa se raspuknuo.
**NEKOLIKO SEKUNDI CIJELOM JE GROBLJEM VLADALA MRTVA TIŠINA.**
Nitko se nije pomaknuo.
Ljudi su stajali kao skamenjeni i zurili u otvoreni lijes.
Nakon trenutka netko je drhtavim glasom šapnuo:
— Bože moj…
Jer se unutar lijesa nalazilo nešto što baš nitko nije očekivao vidjeti 😱😳
Ispod tijela pokojnika nalazila se velika crna vreća čvrsto omotana i zalijepljena ljepljivom trakom.
Farmerov sin odmah je problijedio.
**MUŠKARCI SU DO KRAJA OTVORILI LIJES I IZVUKLI TAJANSTVENI PAKET. KADA JE JEDAN OD NJIH NOŽEM PREREZAO VREĆU, OKUPLJENI SU LJUDI POČELI JEDNI U DRUGE GLEDATI SA SVE VEĆOM NELAGODOM.**
Unutra su se nalazili svežnjevi novca, stari dokumenti i nekoliko komada zlatnog nakita koji su mjesec dana ranije nestali tijekom velike pljačke draguljarnice u susjednom okrugu.
U gomili se odmah začuo žamor.
Netko je odmah nazvao policiju.
Ubrzo je otkriveno da je farmer nekoliko dana prije smrti slučajno postao svjedokom zločina. Razbojnici su ukradene stvari sakrili u njegovu staju i zaprijetili da će ubiti cijelu njegovu obitelj ako samo pokuša išta reći policiji. Farmer nije stigao nikome otkriti istinu — tjedan dana kasnije doživio je srčani udar.
Sve to vrijeme samo je Grom vidio kako njegov vlasnik noću odlazi u staju i bavi se upravo tom crnom vrećom.
Konj je prepoznao njegov miris čak i kroz zatvoreni poklopac lijesa.
**KADA SU POLICAJCI KASNIJE ODNIJELI PRONAĐENI NOVAC, DOKUMENTE I NAKIT, MNOGI SUDIONICI POGREBA JOŠ SU STAJALI KRAJ GROBA I U TIŠINI PROMATRALI GROMA.**
Konj je, međutim, sada bio potpuno miran.
Stajao je nepomično uz lijes, kao da je napokon učinio ono zbog čega se tako očajnički probijao kroz ljude i pokušavao dospjeti na groblje.
