U početku je mislio da je djevojka jednostavno vrlo sramežljiva, ali kada su napokon ostali sami, muškarac joj je oprezno podigao veo. Kad je ugledao lice svoje tek vjenčane supruge, ukočio se od šoka 😮
Rajiv je imao dvadeset i osam godina i odrastao je u obitelji u kojoj su se još uvijek poštovali brojni stari običaji.
Kada su mu roditelji rekli da su pronašli prikladnu kandidatkinju za njegovu suprugu, nije se protivio. Djevojka se zvala Ananya, imala je dvadeset i četiri godine, radila je kao učiteljica i živjela s roditeljima u drugom gradu.
Prema običaju koji su poštovale obje obitelji, budući su supružnici smjeli razgovarati prije vjenčanja, ali Rajiv nije smio vidjeti lice svoje buduće žene.
U početku mu se to činilo prilično neobičnim, no s vremenom su telefonski razgovori s Ananyom postali neizostavan dio njegove svakodnevice. Gotovo svake večeri razgovarali su o poslu, svojim obiteljima i planovima za zajedničku budućnost.
Rajiv je sve više želio vidjeti djevojku čiji mu je glas već postao toliko poznat, ali odlučio je poštovati običaj i pričekati dan vjenčanja.
Napokon je stigao dugo iščekivani dan.
Kada su Ananyu uveli u dvoranu, lice joj je bilo potpuno prekriveno dugim ružičastim velom. Rajiv se nasmiješio ugledavši svoju buduću suprugu, ali gotovo je odmah primijetio da nešto nije u redu.
**ANANYA JE BILA IZRAZITO NAPETA.**
Ruke su joj drhtale, a svaki put kada bi neka od rođakinja pokušala namjestiti njezin veo, djevojka bi odmah uhvatila tkaninu uz lice, kao da pod svaku cijenu želi spriječiti da se veo pomakne.
Rajiv je pomislio da je to samo uobičajena trema zbog vjenčanja.
Tijekom ceremonije Ananya gotovo da nije govorila. Nekoliko ju je puta muškarac tiho pitao je li sve u redu, a svaki je put čuo isti odgovor:
— Da, sve je u redu.
Ali ton njezina glasa govorio je nešto sasvim drugo.
Nakon ceremonije rodbina je još dugo čestitala mladencima, fotografirala se s njima i uručivala im darove. Sve to vrijeme Ananya nijednom nije otkrila lice.
Tek kasno navečer mladenci su napokon ostali sami.
**RAJIV JE SJEO POKRAJ SVOJE SUPRUGE I BLAGO SE NASMIJEŠIO.**
— Izgleda da te napokon smijem vidjeti.
Ispružio je ruku prema velu, ali Ananya ga je iznenada uhvatila za ruku.
— Možda… ne sada?
Rajiv ju je iznenađeno pogledao.
— Zašto?
— Samo sam umorna.
Muškarac je odmah osjetio da mu žena nešto prešućuje.
**— ANANYA, POGLEDAJ ME.**
Djevojka je šutjela.
— Što se dogodilo?
— Ništa.
Rajiv joj je nježno maknuo ruku i vrlo polako podignuo veo.
Prvi put je ugledao lice žene kojom se oženio prije samo nekoliko sati.
Ali umjesto osmijeha na njegovu su se licu pojavili nevjerica i užas. Mladoženja ni u najgorim zamislima nije očekivao da će ugledati nešto takvo 😨😱
Ananyin lijevi obraz bio je crven i lagano natečen. Na koži su se jasno vidjeli tragovi prstiju, a tik uz usne nalazila se mala posjekotina.
**— TKO TE UDARIO?**
Djevojka je odmah okrenula lice.
— Nije važno.
— Tko je to učinio?
Ananya nije odgovorila.
Rajiv je u mislima počeo ponovno prolaziti kroz događaje cijelog dana. Uz mladenku su gotovo neprestano bili rođaci, prijateljice i žene iz obje obitelji. Strana osoba praktički joj se nije mogla približiti, a da to netko ne primijeti.
Dakle, to je morao učiniti netko kome je Ananya vjerovala.
— Je li se to dogodilo danas?
**DJEVOJKA JE KLIMNULA.**
— Prije ceremonije?
Ponovno je kimnula.
Rajiv je osjetio snažnu knedlu u grlu.
— Zašto mi ništa nisi rekla?
Ananya je napokon podigla pogled prema njemu.
— Zato što mi je zabranjeno govoriti o tome.
Te su ga riječi još više uznemirile.
**PRIBLIŽIO JOJ SE I ZAMOLIO JE DA MU ISPRIČA SVE OD SAMOG POČETKA.**
Ananya je dugo oklijevala, ali mu je na kraju priznala da je otprilike dvadeset minuta prije početka ceremonije u prostoriju u kojoj se spremala za vjenčanje ušla jedna žena.
Zamolila je sve ostale da izađu, objasnivši da mora nasamo razgovarati s mladenkom.
U početku se žena ponašala smireno.
Pitala je Ananyu je li doista sigurna da se želi udati za Rajiva.
A onda je potpuno neočekivano rekla:
— Još uvijek imaš vremena otići.
Ananya je pomislila da je možda riječ o neobičnom načinu provjeravanja njezinih osjećaja pa je odgovorila da voli Rajiva i da ne namjerava odustati od braka.
**NAKON TIH RIJEČI IZRAZ ŽENINA LICA ODMAH SE PROMIJENIO.**
Rekla je da Ananya nije prava žena za Rajiva, da će nakon vjenčanja njegovoj obitelji donijeti samo probleme i da se taj brak nikada nije smio dogoditi.
Djevojka je pokušala izaći iz prostorije.
Žena ju je, međutim, čvrsto uhvatila za ruku.
A kada je Ananya odlučno zahtijevala da je pusti, dobila je snažan šamar.
Udarac je bio toliko iznenadan da je djevojka jedva ostala na nogama.
Nakon trenutka žena joj je prišla još bliže i tihim glasom je upozorila:
**— AKO MU KAŽEŠ ŠTO SE OVDJE DOGODILO, NEĆEŠ SAMO TI ZBOG TOGA POŽALITI.**
Rajiv je slušao svoju suprugu i sve snažnije stiskao šake.
— Reci mi samo jedno. Tko je bila ta žena?
Ananya ga je pogledala, a suze su joj se počele slijevati niz obraze.
Nekoliko sekundi nije mogla izgovoriti ni riječ.
Na kraju je gotovo šaptom odgovorila:
— Tvoja majka.
Rajiv je ostao ukopan.
**ALI NAJŠOKANTNIJU ISTINU RAJIV JE SAZNAO TEK TRENUTAK KASNIJE.**
Ispostavilo se da se njegova majka od samog početka protivila tom braku jer je Ananyina obitelj bila znatno siromašnija od njihove. Nadala se da će se njezin sin oženiti kćeri jednog od njezinih bogatih poznanika, pa je sve do posljednjeg trenutka pokušavala zastrašiti Ananyu i natjerati je da sama odustane od vjenčanja.
