Sljedećeg jutra, cijelo selo obuzeo je strah dok su svi saznavali što se dogodilo Mariji te noći 😨😲
“Molim te… nemoj…” Marijin glas je drhtao tako snažno da su se riječi gotovo otopile u vrućem večernjem zraku.
Antonio ju je bez riječi vukao niz stjenovitu obalu. Prsti su mu se bolno zarili u njezinu ruku, a Maria se očajnički pokušavala odmaknuti, hvatajući se za suho grmlje i oštro kamenje. Blato joj je klizilo pod nogama, koljena su joj već bila ranjena, ali strah je bio jači od boli.
Nekoliko sati ranije, prvi put nakon godina, usudila se javno prkositi mužu. Na tržnici je izgovorila samo jednu rečenicu:
“Više te se ne bojim.”
Rekla je to tiho, gotovo šapatom. Ali za Antonija, to je bilo dovoljno.
Sada je hodao pred njom, lice ledeno hladno, kao da ne vodi svoju ženu, već potpunu strankinju.
Kad je Maria vidjela staro drvo kako raste iznad mutne rijeke, osjetila je kako joj srce tone od straha. Voda ispod njih bila je nemirna. Nešto teško se kretalo ispod površine, ostavljajući duge krugove.
Krokodili.
Maria je naglo stala.
—„Antonio… Molim te…“
Ali on nije odgovorio.
Samo je pružio debelo uže.
Maria je počela plakati čak i prije nego što joj je svezao ruke. Kroz suze je pokušala objasniti, obećavajući da se više nikada neće opirati, stežući njegovu košulju drhtavim prstima.
Ali njegove su oči ostale potpuno prazne.
Povukao ju je užetom na debelu granu drveta, a trenutak kasnije, Marijine su noge bespomoćno visjele iznad vode.
PRVI TUMP VODE DOŠAO JE GOTOVO ODMAH.
Ogroman krokodil izronio je tako silovito da joj je prljava voda poprskala lice. Životinja je otvorila usta točno ispod njezinih nogu. Maria je vrisnula i instinktivno privukla koljena na prsa, osjećajući kako joj se uže zabija u kožu zapešća.
Trenutak kasnije, pojavio se drugi.
Polako i strpljivo su kružili ispod nje, povremeno skačući prema gore uz iznenadni škljocaj. Svaki škljocaj njihovih čeljusti zvučao je tako blizu da je Maria gotovo izgubila svijest od straha.
“Ne ostavljaj me… Molim te… molim te…” jedva je mogla govoriti, hvatajući dah.
Suze su joj se miješale na licu s prljavom vodom. Ruke su je pekle od boli. Prsti su joj počeli utrnuti. Osjetila je kako joj snaga polako nestaje.
Antonio je mirno uzjahao konja.
BEZ MILOSTI. BEZ OKLIJANJA. SAMO KRATKI POGLED NA NJEZIN PUT.
Zatim je okrenuo konja i odjahao.
Maria ga je promatrala dok mu se silueta nije izgubila iza prašnjavih stijena. A ispod nje, voda se ponovno počela pjeniti.
Jedan od krokodila skočio je tako visoko da mu je njuška udarila u njezinu čizmu.
Maria je vrisnula.
Njezin vrisak dugo se odbijao preko rijeke dok je sunce polako nestajalo ispod horizonta.
Do sljedećeg jutra, cijelo selo je šaputalo o tome što se dogodilo uz staru rijeku. A kad su ljudi saznali što je Maria pretrpjela te noći… svi su se ukočili od užasa 😱😱
MARIA VIŠE NIJE ZNALA KOLIKO JE VREMENA PROŠLO.
Noć se činila beskrajnom. Ruke su joj bile toliko utrnule da je gotovo prestala osjećati kako joj uže siječe kožu na zapešćima. Hladan znoj slijevao joj se niz leđa, disanje joj je postajalo slabo i isprekidano. Ispod nje, krokodili su nastavili kružiti po vodi.
Ponekad bi se rijeka na trenutak smirila, i tada bi strah postajao još veći. Tada bi iznenada jedno od čudovišta ponovno skočilo uvis, otvarajući svoje ogromne čeljusti točno pred njezinim nogama. Maria je čvrsto držala koljena uz prsa i tiho jecala, nesposobna više vrištati.
“Molim vas… pomozite mi…”
U zoru joj je glava klonula naprijed. Vid joj se počeo mutiti, kada se odjednom, negdje u blizini, začuo zvuk motora.
Stari kamionet naglo se zaustavio na obali.
Visoki muškarac iskočio je iz automobila i ukočio se kada je vidio ženu kako visi iznad rijeke. Nekoliko sekundi je zurio u Mariu, kao da ne može vjerovati svojim očima, a zatim se bacio prema drvetu.
Odjeknuo je hitac, ispaljen u zrak. Krokodili su u trenu nestali pod vodom.
“MOLIM VAS, DRŽITE SE! NE ZATVARAJTE OČI!” VIKNUO JE, PENJAJUĆI SE NA GRANU.
Minutu kasnije, Maria je osjetila kako je pažljivo spuštaju na tlo.
Kasnije je policija pronašla Antonija kod kuće. Mirno je pio kavu, uvjeren da mu je žena već mrtva.
Dok su ga vodili kroz selo u lisicama, ljudi su ga šutke promatrali.
A Maria je sjedila u svojoj bolničkoj sobi, prvi put nakon godina, ne bojeći se da će te večeri ponovno čuti muževe korake ispred vrata.
